Dr Strange vs Black Widow: Tko bolje komunicira – Tomašević ili Selak Raspudić?

Zamislimo bitku za Zagreb kao teniski meč. S jedne strane terena: Tomislav Tomašević, urbanist, aktivist, igrač na duge staze. Ne zabija spektakularne poene, ali rijetko griješi. S druge strane: Marija Selak Raspudić, filozofkinja s mikrofonom, oštra i kad gubi živce, a kad zabije diže publiku na noge. I jedan i drugi imaju svoju publiku, svoje „fore“ i svoje slabosti.

Foto: UI

Stil igre: Smirenost vs. Eksplozivnost

Tomaševićev komunikacijski stil je kao igranje šaha uz jazz u pozadini. Smiren, racionalan, s puno podataka i manje emocija. Ne viče, ne gestikulira puno, ne vrijeđa. Umjesto toga, nudi grafikone i brojke. Djeluje kao štreber koji će vam objasniti zašto kanta za otpad mora stajati točno tu gdje je.

Marija Selak Raspudić? Ona igra kao da je na pozornici u monodrami: strastveno, britko, emotivno. Njene rečenice su pune poante, ironije i filozofskih referenci. Gledatelj nikad ne zna hoće li u idućoj minuti citirati Aristotela ili prozvati nekoga imenom i prezimenom.

Tomašević djeluje stabilno i pouzdano, pomalo štreberski no prijeti mu upadanje u dosadu. Selak Raspudić pogađa srca i naslovnice no ponekad zvuči kao da vodi revoluciju sama.

Na TV-u: Kung fu protiv Tai Chija

Kad sjednu za stol u TV studiju, Tomašević ostaje hladan. Izbjegava prepirke, ne upada u riječ, ne nasjeda na provokacije. Ima pristup: "pustite me da završim rečenicu i objasnit ću vam zašto ova grafika ima smisla."

Selak Raspudić je suprotnost. Ona ulazi u duel spremna za okršaj. Retorički brza, britka i često duhovita. Upada u riječ, provocira, puca od samopouzdanja.

Ako bi se sučeljavanje prenijelo u Marvelov svijet, Tomašević bi bio Doctor Strange, a Selak Raspudić Black Widow s diplomom iz filozofije.

Društvene mreže: Instagram vs. Infografika

Na Facebooku i Instagramu Tomašević objavljuje ono što su napravili komunalci, gdje su posađena nova stabla, koliko košta javni WC-i. Sve je uredno, informativno, često suhoparno. Komentari su mu: "Bravo!", "Ovo smo čekali 20 godina!", i poneki: "Gdje su naše kante za smeće?!"

Selak Raspudić, s druge strane, zna kako napraviti viral. Objavljuje video u kojem proziva, citira vlastitu baku i spominje "zlu maćehu". Njen stil je osobniji, duhovitiji, blizak publici koja voli malo drame i puno karaktera.

Kampanja: Excel tablica protiv borkinje za pravdu

Tomaševićeve kampanje podsjećaju na izborne prezentacije skandinavskih gradonačelnika: puno podataka, ozbiljan ton, poruka "radimo za vas". Slogani su poput: "Nezaustavljivo za Zagreb". Vizualno: čista estetika, on u majici i tenisicama, gleda u budućnost.

Selak Raspudić vodi kampanju kao da je glavni lik u filmu o borbi protiv korumpiranog sustava. Slogani tipa "Više od karaktera" prate taj sadržaj. Stil je retro-chic, retorika strastvena, sve miriše na: "Ja sam David, sustav je Golijat."

Publika: Urbana srednja klasa vs. Nezadovoljnici svih boja

Tomašević puca na mlade, obrazovane, urbane. Njegove poruke su racionalne, ekološke, gradske. Kad mu treba doći do šire publike, tonalitet prilagođava, ali daleko je od populizma.

Selak Raspudić cilja široko: konzervativce, nezadovoljne birače centra, razne "antielitiste". Sposobna je istovremeno govoriti o obitelji, obrazovanju i prometu, dok kritizira sve što se miriše establišmentom.

Vizualni stil: Tenisice vs. štikle

Tomašević odijeva kao da se ide provozati biciklom do placa: polo majice, tenisice, povremeno sako. Šalje poruku: "Jedan sam od vas."

Selak Raspudić uvijek izgleda kao da može ravno s govornice na naslovnicu modnog magazina. Haljine, kaputi, cipele, frizura – sve na mjestu. Govori: "Ozbiljna sam i spremna."

Zaključak: Dva svijeta, dva stila, ista igra

Tomašević je kao trener koji gradi ekipu, ne viče i vodi statistiku. Selak Raspudić je kao karizmatični vođa navijača koji zna kako podići atmosferu. Jedan oduševljava dosljednošću, drugi inspirira vatrom.

Hoće li publika više cijeniti preciznost ili strast, Excel tablicu ili monolog? Ovisi koji žanr više volite: dokumentarni ili dramu s jakim ženskim karakterom.

Što mogu popraviti?

Tomašević riskira da postane tihi Excel dokument, a Selak Raspudić politička telenovela.

Tomašević može djelovati dosadno i emocionalno distancirano, tehnokratski ton otuđuje širu publiku, teže privlači pažnju u medijima, slabije mobilizira birače bez emotivnog naboja.

S druge strane Marija Selak Raspudić ponekad zbog previše dramatizacije umanjuje ozbiljnost, ulazi u rizik polarizacije i isključivosti, umanjuje potrebe za sustavom a ističe osobnost, dok joj  ponekad emotivna prenapregnutost brzo potroši efekt iznenađenja.

U svakom slučaju, hrvatska politička scena ima zanimljiv komunikacijski dvoboj koji se nastavlja. A činjenica da uopće možemo raspravljati o stilovima, a ne samo o aferama – već je mali napredak.