Kolokvijalizmi i nepristojan rječnik dio su naše svakodnevne komunikacije, i htjeli mi to priznati ili ne, često ih koristimo kad god treba „začiniti“ razgovor. Nisu to samo bezazleni izrazi – oni govore puno o nama, našim emocijama i pripadnosti određenoj grupi.
Foto: AI
Iako se na prvi pogled čini da kolokvijalizmi i psovke služe samo za opušteniju komunikaciju, zapravo imaju svoj poseban značaj i utjecaj na društvene odnose.
Što su to kolokvijalizmi?
Kolokvijalizmi su kao ona udobna trenirka koju obučemo čim dođemo kući – neformalni, opušteni i prilagođeni našim svakodnevnim situacijama. To su riječi koje koristimo kad ne želimo zvučati previše službeno ili ozbiljno. Na primjer, „frend“ umjesto „prijatelj“ ili „nemrem“ umjesto „ne mogu“ jednostavno su puno „prirodniji“ kad pričamo s prijateljima. Kolokvijalizmi nam daju osjećaj bliskosti, pomažući da se osjećamo kao dio iste ekipe – tko nije izgovorio „kaj“ barem jednom u životu?
Ali tu ima i još nešto – kolokvijalizmi nisu uvijek isti u svim regijama. Neki izrazi tipični su za određene dijelove Hrvatske, pa ako netko kaže „bu“ umjesto „hoće“, vrlo je vjerojatno da dolazi iz Zagorja. I koliko god da se šale na račun lokalnih izraza, činjenica je da kolokvijalni govor može biti pravi mali „jezik“ zajednice, nešto što nas povezuje i izdvaja od drugih.
Zašto volimo nepristojan jezik?
E sad, dolazimo do onog sočnog dijela – nepristojnog jezika ili vulgarizama. Neki će reći da su to ružne riječi, ali budimo realni: tko nikad nije opsovao kad se udario u mali prst, neka prvi baci kamen! Psovke su kao ventil, pomažu nam da se oslobodimo frustracije i ljutnje. Istraživanja su pokazala da psovanje čak može smanjiti osjećaj boli – pa sad, tko bi rekao da nam nepristojan jezik može pomoći da bolje podnesemo udarac u taj prokleti mali prst?
No, naravno, nepristojan jezik ima i svoje granice. U nekim situacijama psovke su jednostavno „no-no“, pogotovo u poslovnom okruženju ili kada pričamo s nekim koga baš i ne poznajemo dobro. Iako su psovke super za trenutke kad smo „izvan sebe“, često se na ljude koji stalno psuju gleda kao na manje ozbiljne ili čak nepristojne. Drugim riječima, i s nepristojnim jezikom treba znati mjeru.
Kolokvijalizmi i psovke kao društveni začin
Kolokvijalizmi i vulgarizmi nisu samo riječi – oni su začin naših društvenih odnosa. Kroz njih pokazujemo tko smo, kako se osjećamo i kome pripadamo. Kada koristimo kolokvijalizme s prijateljima, to je kao da kažemo: „Opušteni smo i razumijemo se.“ S druge strane, nepristojan jezik može izazvati smijeh ili povredu, ovisno o tome kako i s kim ga koristimo. Kad netko „ispali“ sočnu psovku u pravom trenutku, to može biti urnebesno, ali ako je ta psovka pregruba, može dovesti do nesporazuma.
Kolokvijalizmi često odražavaju i našu kulturnu pozadinu. Primjerice, netko iz Dalmacije vjerojatno će imati sasvim drugačiji kolokvijalni vokabular od nekoga iz Zagorja, i to je ono što čini naš jezik tako zanimljivim i šarenim. Štoviše, različite regije imaju svoje izraze i uvrede koje drugima možda uopće nemaju smisla, ali unutar zajednice su itekako razumljive.
Naše riječi nas obilježavaju
Dakle, kolokvijalizmi i nepristojan rječnik nisu samo „dodaci“ jeziku – oni su esencija naše svakodnevne komunikacije i alat kojim gradimo odnose. S njima izražavamo emocije, pripadnost grupi i vlastitu autentičnost. U pravoj mjeri, kolokvijalni i nepristojan jezik mogu začiniti razgovor i učiniti ga zanimljivijim. Naravno, treba biti pametan i znati kada i kako ih koristiti, jer čak i najsočnija psovka može izgubiti čar ako je izgovorena u krivom trenutku. Pa sljedeći put kad krenete „ispaliti“ neki kolokvijalizam ili psovku, samo se sjetite – jezik je poput začina: malo je začin, previše može „izgorjeti“ sve!
Commenti