Pričanje priča je važno jer njima uspostavljamo kontakt, povezujemo se s publikom, dijelimo zajedničke vrijednosti, pokazujemo svoje ideje, stvaramo povjerenje i, ne manje važno, zabavljamo ih.
Foto: Pexels/Tú Nguyễn
No pričanje priča nije jednostavno. Ono ima svoja pravila. Ako je ne oblikujemo na pravi način, onaj koji će biti privlačan i jasan publici, priča neće naići na plodno tlo.
Priču možemo ispričati na različite načine. Možemo je ispričati linearno, onako kako se događa. Možemo je predstaviti kao malu dramu. Naša priča može imati samo tri elementa, a može ih imati i mnogo. Njome možemo objašnjavati, a možemo njome i svladavati prepreke.
Ovo su neki od dobrih načina pričanja priča.
Činjenice i put
Najčešće pričamo priču kao put od problema do rješenja. Struktura te priče je kao cesta kojom se vozimo od starta do cilja i ona isprepliće činjenice i mogućnosti između onoga što jest i što bi moglo biti. Na početku te priče dajemo jasno stanje i kontekst onoga što se događa. Nakon toga slijedi poziv na put kojom se motiviraju slušači kroz izricanje onoga što je sada i onoga što bi moglo biti. U sredini priče publika se angažira kroz nekoliko odgovora na pitanje što je sada i što bi moglo biti. Pred kraj ovakvog tipa priče dolazi poziv na akciju kako bi se iz stanja kakvo je sada prešlo u ono što bi moglo biti. Na samom kraju ovakve priče publiku se inspirira i objašnjava im se kako oni sami mogu pokrenuti promjene.
Ovakav tip govora tipičan je za dobre političke govore i sigurno ste do sada puno puta čuli ovakav tip pričanja priče
Korak po korak
Drugi najčešći tip pričanja priče je onaj objašnjavajući. Kroz stepenice na putu ove priče dolazimo do rješenja našeg problema.
Ovakav tip pričanja priče započinje postavljanjem temelja priče u kojima se govori o tome gdje smo sada, kamo idemo i što trebamo učiniti da bi do toga došlo. Iza toga slijedi postavljanje jasne mape puta kojim idemo od starta do cilja. Nakon toga slijedi prvi, pa drugi, treći i svaki slijedeći korak na tom putu koji je najavljen u mapi i detaljno objašnjen. Pred sam kraj, nakon posljednjeg koraka analizira se put, a na samom kraju naglasi koja je korist od onoga prezentiranog.
Ovakav tip priče je ono što često gledamo na prezentacijama novih proizvoda ili usluga, ili u objašnjavanju kompleksnijih postupaka.
Pitch
U prodaji, marketingu ili poslu općenito, najčešći oblik pričanja priče je takozvani Pitch. On uključuje početak s problemom iza kojeg slijedi rješavanje tog problema.
Na početku ovakve priče predstavlja se sadašnje stanje i problem kojeg imamo. Iza toga slijedi predstavljanje izazova ili prepreke. Nakon toga predstavlja se vizija rješenja tog problema, a onda i opcije kako bi se to moglo napraviti. Peti korak svakog pitcha je objašnjavanje zašto je naše rješenje bolje od drugog, iza kojeg slijedi takozvano bacanje udice kroz objašnjavanje koristi tog rješenja. Na kraju ovakve priče objašnjavaju se detalje kako se ova priča može ostvariti.
Drama
Ovakav način pričanja priče uobičajena je za književnost, filmsku umjetnost, strip ili kazalište. Ona prati put našeg junaka na kojoj on prolazi različite prepreke i nauči nas životnim ili drugim lekcijama.
Početak takve priče objašnjava trenutnu situaciju, nakon kojeg slijedi pojavljivanje problema. Samo pojavljivanje problema u toj priči stavlja slušatelje u stanje nezadovoljstva. Iza toga uvijek slijedi kriza u kojoj se situacija pogoršava iz podnošljivog u gore. Dosezanjem dna gubi se sva nada. No tada dolazi trenutak otkrića u kojem se pronalazi rješenje problema. Priča polako teče u smjeru rješavanja, no taj put nije lak i često je posut trnjem nepoznanica na koje nailazimo. Pred kraj se problem rješava i imamo novu spoznaju, znanje, vještinu ili proizvod. Na samom koncu obavezna je poanta i predstavljanje naučene lekcije
Situacija, komplikacija i rješenje
Jednostavniji način pričanja priče uključuje strukturu od samo tri elementa koju povezuju riječi „ali“ i „zbog toga“. Na početku te priče stvara se kontekst u kojem se nalazimo. Iza tog slijedi sudbonosni „ali“ i stvar se komplicira. Tada se naglašavaju elementi izazova pred nama. Treći korak počinje s našim „i zbog toga“ kojim dolazimo do prijedloga rješenja kako bi se problem riješio uz, naravno, dokaze da to treba tako napraviti.
Situacija, mogućnost i rješenje
Sličan, ali nešto manje dramatičan način jednostavnog pričanja priče jest onaj koji umjesto komplikacije oblikuje mogućnost. Priča počinje s predstavljanjem stanja, no onaj „ali“ ne vodi u komplikaciju nego mogućnost koja nam se pruža iza kojeg slijedi „zbog toga“ koji nas vodi u rješenje problema.
Mamac, sadržaj i nagrada
Dobri majstori pričanja priče najviše vole priču koja na samom početku publiku najviše zaintrigira i angažira. Pričanje priče na ovaj način počinje kroz privlačenje pozornosti na samom početku kroz retoričko pitanje, osobnu priču ili provokativnu izjavu vezanu uz temu o kojoj želimo pričati. Na ovaj način publika se odmah i emotivno angažira. Nakon toga slijedi predstavljanje ključnih elemenata priče koji su strukturirani jasno i jednostavno kako bi je publika s lakoćom pratila. U tom dijelu priče publika dolazi do „Heureka!“ momenta kojom shvaća razloge pričanja priče. Nakon svih koraka potrebnih za razumijevanje priče dolazimo do nagradnog trenutka u kojem se publika poziva da se angažira oko teme priče.
Ovakav tip priče najlakše se pamti jer ostaje u sjećanju publike najbolje upravo zbog emocionalnog i misaonog povezivanja.
Odabir pravog pričanja priče ovisi o temi i publici. Na nama je da odaberemo pravu tehniku za pravu temu, pravu publiku i najbolji rezultat.
Pričanje priča većini nas nije jednostavno. Gubimo nit, odlazimo u digresije, stranputice, nešto nas omete… No nema brige. Sve to se može pripremiti, uvježbati i naučiti.
Comments