Tvoj posao nije dosadan – samo o njemu govoriš na krivi način

Zamisli situaciju: stojiš na nekoj konferenciji, eventu, krstitkama, u redu za ćevape na festivalu... i netko ti uputi ono vječno pitanje: "A čime se ti baviš?"

E, tu ti se otvaraju vrata raja. Ili se zatvore k’o vrata lifta kad netko vikne „Staniiiii!“, a ti si daleko od toga da rukom ili nogom pokriješ senzor na njima.

Foto: Sora UI

Jer to nije samo pitanje. To je pozivnica da se predstaviš, ispričaš što radiš, proširiš svoju mrežu poznanstava, možda dogovoriš suradnju, novu suradnicu, podcast, projekt, a tko zna – možda i brak, ako kreneš jako.

Prvo pravilo: Ne budi Wikipedia verzija sebe.

Ako na to pitanje odgovoriš s nečim poput: "Ja sam konzultant za optimizaciju komunikacijskih procesa u dinamičnim poslovnim okruženjima…" … gledat će te kao da si pitao tko je ubio Kennedyja.

A što reći?

Na primjer: "Mislite osim što sam upravo potpisao za Barcelonu i čekam poziv izbornika?" I to obično izazove smiješak, pa mogu preći na ono što stvarno radim. "Znaš kako nas je virus sve bacio pred kamere, a da nas nitko nije naučio kako pred kamerom govoriti? Pomažem ljudima da im se poruke čuju, da ne izgledaju kao da čitaju upute za glačalo i da konačno ostave dojam."

To je istina, samo ispričana kao priča. I kad to tako predstaviš, ljudi ti ne zijevaju. Zainteresiraju se.

Onda ih mogu voditi kroz konkretan primjer. Recimo, klijent me angažira jer hoće da njegovi menadžeri ne izgledaju kao roboti na Zoom sastanku, ili da znaju kako prenijeti poruku u LinkedIn objavi tako da ih netko zapravo pročita, ili da stanu pred kameru i snime video koji neće završiti u ladici „neobjavljeno“.

Radim s njima kroz radionice, male grupe, puno vježbe i konkretnog rada. Nakon toga im se smanji stres, poruke postanu jasnije, ljudi ih bolje slušaju, publika im se smije i, što je najvažnije, više ih razumije.

I da, naravno da to sve ne stane u onih famoznih dvadesetak sekundi lifta. Ali kad nekog zainteresiraš, neće ti zatvoriti vrata pred nosom. Držat će ih i reći: „Ajde, reci mi to do kraja.“

Fokus na sadržaj a ne na sekunde

Zato kad razmišljaš o tome kako ispričati što radiš, zaboravi štopericu. Fokusiraj se na sadržaj. Počni neočekivano, budi autentičan, i ispričaj nešto s čime se netko može povezati. Ljudski mozak voli priče i slike. Ako kažeš „radim u prodaji“, neće se pomaknuti ni jedan neuron. Ali ako kažeš „pomažem ljudima da prodaju ali da ne zvuče kao prodavač usisavača iz 90-ih“, možda te i poslušaju.

Jedan trik koji uvijek pali: postavi pitanje. "Jesi li primijetio kako danas svi komuniciramo, a kao da nas nitko ne čuje?" Kad postaviš pitanje, sugovornik se automatski uključi. Ako kaže „da“, već si ga dobio. Imate zajednički problem. I sada si ti onaj koji ima rješenje.

Nakon toga možeš predstaviti svoju rečenicu koju zovemo pitch u jednoj liniji. Ona ide ovako: "Pomažem [kome?] da [što napravi?] kako bi [koja korist?]"

Na primjer: "Pomažem stručnjacima da uvjerljivo komuniciraju pred kamerama kako bi njihove poruke ostale drugima u glavi, a ne u recycle binu." To je to. Ne kao prodajna reklama. Nego kao stvarna vrijednost.

A najvažnije od svega – da ne zvučiš kao hodajući letak. Ako tvoj govor ima ton promotivne brošure, bolje odmah stani. Ljudi osjećaju kad im nešto pokušavaš uvaliti. Ali ako samo pričaš tko si, zašto to radiš i zašto to voliš, postaješ netko koga žele poslušati.

Pričaj svoju priču

Pričaj istinu. Na svoj način. Bez šminke, bez preuveličavanja. Budi stvaran. I, što god da radiš, ispričaj to kao da pričaš prijatelju – jer u konačnici, možda upravo to i postane.