top of page
Writer's pictureKrešimir Sočković

Znaš li ispričati svoju priču?

Pričanje priča, kažu, jedan je od najvažnijih ljudskih talenata – ono nas spaja, zabavlja, uvlači u rasprave o stvarima koje volimo i, naravno, tjera nas da plačemo na kraju filmova. No, pričanje priča nije uvijek tako lako – možeš ti pričati, ali hoće li netko i slušati? E, tu počinju problemi! Ako svoju priču ne skrojiš kako treba, publika će se izgubiti negdje između početka i kraja – možda čak i prije nego što otvoriš usta.


Foto: Sammy-Sander / Pixabay


Priče se mogu ispričati na sto načina. Možeš ih pričati linearno – kao, krenuli smo od točke A, a evo nas sad na točki Z, svaka čast nama. Možeš ih pretvoriti u malu dramu – svi vole malo drame, zar ne? Priča može imati tri elementa, a može ih imati i toliko da te pitaju „Jesi li to ti, Tolkien?“. Pričama možeš objašnjavati svijet ili ih koristiti da riješiš najdublje životne probleme... poput pronalaska daljinskog upravljača.


Pa, evo nekoliko zabavnih načina kako to izvesti!


Činjenice i put do rješenja


Ovaj tip priče najčešće zvuči kao: „Imamo problem, ali čekaj, imam rješenje!“ Zamislite to kao vožnju po cesti: krenuli smo iz mjesta „Ovaj svijet je pun problema“, a cilj je doći do „Sve smo riješili, svi sretni“. Krenete s opisom gdje smo sada, onda ubacite „Što ako...“, i već publika razmišlja o svim tim divnim rješenjima. Na kraju ih pozovete da ustanu i promijene svijet, ili barem da krenu od nečeg sitnog – tipa, izbace smeće. Ovo je onaj govor koji slušamo u političkim kampanjama, znate već, „može biti bolje, samo glasajte za mene!“.


Objašnjavanje korak po korak


Ako ste fan uputa – ovo je vaša priča! Započinjemo s „Evo gdje smo sad“, zatim idemo u „Ovako ćemo riješiti problem“. Zamislite to kao recept za kolače – prvo brašno, pa šećer, pa... znate već. Svaki korak pažljivo objasnite, ali pazite da na kraju ne ispadne da smo pekli kolače 5 sati jer smo zaboravili uključiti pećnicu! Ovaj tip priče savršen je za prezentacije novih proizvoda, gdje vam sve objasne tako da ni baka ne bi imala problema.


Pitch

U poslovnom svijetu, pitch je kralj. Ovdje priča počinje sa: „Imamo problem“, zatim ide: „Evo zašto je naš proizvod savršen odgovor na taj problem.“ Predstavite izazove, zatim rješenje, pa još jednom pokažete da je vaše rješenje bolje nego sve ostale mogućnosti – doslovno kažete: „Kupite ovo, jer je najbolje“. Na kraju još malo zavrtite taj udarac i publika samo što ne počne pljeskati.


Stvaranje drame


Za ljubitelje sapunica, drame su ključ. Početak: sve je super. Onda, bam, problem! Publika već osjeća laganu nervozu. Problemi se gomilaju, situacija ide nizbrdo, ljudi misle da nema izlaza. A onda, u zadnji tren, stiže rješenje! Ova priča nas uči životnim lekcijama, a ako je dobro ispričana, svi izlaze s dvorane inspirirani... ili barem malo uzdrmani.


Situacija, komplikacija, rješenje


Ovo je priča u tri koraka. Započneš s „Evo situacije“, zatim dodaš onaj dramatični „Ali!“ koji komplicira stvari, a na kraju sve razriješiš s „Zbog toga“. Jednostavno, zar ne? Ovo je super kad ti treba nešto kratko, jasno i efektno – kao kad moraš objasniti zašto si zakasnio na posao: „Bio sam na putu, ali tramvaj je stao, zbog toga sam morao hodati do posla!“.


Situacija, mogućnost, rješenje

Malo manje dramatična verzija prethodnog – ovdje „Ali“ ne komplicira stvari, već otvara vrata novim mogućnostima. Recimo, „Imamo ovu situaciju, ali evo mogućnosti“, i onda objasniš kako te mogućnosti vode do sjajnog rješenja. Ovo je način pričanja priče za optimiste – uvijek ima svjetla na kraju tunela (iako ponekad i svjetlo na kraju tunela može biti vlak, pazite na to).


Mamac, sadržaj, nagrada


Ovaj način pričanja priče najviše vole pravi majstori zanata. Počneš tako da zaintrigiraš publiku – provokativnim pitanjem, ludom pričom iz vlastitog života, ili nekom izjavom zbog koje će svi podići obrve. Zatim lagano vodiš publiku kroz ključne elemente priče, priređujući im „Heureka!“ trenutak, i na kraju ih pozoveš na akciju. Ovo je priča koja ostaje u sjećanju jer, hej, svi volimo kad nas netko emocionalno i mentalno angažira, zar ne?


Na kraju, sve se svodi na to da priču prilagodiš publici i temi. Pričanje priče možda izgleda teško, ali uz malo vježbe, možeš postati pravi maestro pričanja koji publiku drži na rubu sjedala.

Comments


bottom of page