Kada radiš s tinejdžerima – ili jednostavno pokušavaš s njima normalno razgovarati – brzo shvatiš da je komunikacija istodobno i najljepša i najkompliciranija stvar na svijetu. Oni su iskreni do boli, brzi kao notifikacije i brutalno precizni u detektiranju svega što je neautentično. Ako im lažeš, ako nabrajaš, ako „prodaješ pamet“, osjete to u prvoj sekundi. Ako si stvaran – uzvrate istom mjerom. Uči od njih To sam vrlo konkretno osjetio prošlog tjedna, radeći s grupom tinejdžera – mladih...

Prije par tjedana stajao sam u redu u jednoj zagrebačkoj pekarnici. Ispred mene gospođa, iza mene student koji scrolla TikTok kao da traži izgubljene ključeve. I taman kad sam pomislio da se ništa zanimljivo neće dogoditi, žena se nagne prema studentu i pita ga: “Sinko, je l’ ti to vijesti gledaš ili one vaše gluposti?” On se nasmije i odgovori:“Nee, gospođo, ovo su vam gluposti koje se gledaju više nego vijesti.” I tu je, zapravo, cijela istina o modernoj komunikaciji:glupost često pobjeđuje...

Ako si ove godine prošao kroz neko gradilište, neki hotel, restoran, skladište, polje, kuhinju ili logistički centar, velika je šansa da si čuo rečenice poput: “Boss, no problem!”“Maybe possible.”“I try, sir.”“I need five minutes… maybe.” I vidiš čovjeka kako se smješka,  njegov šef misli: “Odlično, sve je jasno.” A zapravo nije. Ni blizu. To je nova hrvatsku realnost – međukulturni promet , gdje komunikacijski stilovi s tri kontinenta pokušavaju shvatiti naš jedinstveni hrvatski model u...