AI ne zna što hoćeš. A znaš li to ti?

„Probao sam taj AI. Piše gluposti.”

Dobro. Što si ga pitao?

„Da mi napiše nešto. Za firmu.”

Sjajno. Još da si mu rekao „daj nešto dobro”, imao bi kompletan kreativni brief hrvatskoga gospodarstva.

Tu počinje velik dio naših problema s umjetnom inteligencijom. Očekujemo da alat razumije naš posao, pogodi što nam treba, prepozna publiku i usput razvije osjećaj za naš karakter. A mi mu nismo uspjeli objasniti ni što zapravo želimo reći.

Poznato? Naravno. Tako često komuniciramo i s ljudima.

Pošaljemo kolegi tri nepovezane rečenice, napišemo „hitno” i onda se čudimo što rezultat nije onakav kakav smo imali u glavi. U glavi je, doduše, ostao. Nitko drugi nije dobio pristup.

Mi u ogledalu

AI je vrlo neugodno ogledalo naših komunikacijskih navika. Ako ne znate kome se obraćate, zašto bi to znao alat? Ako nemate jasnu poruku, dobit ćete nekoliko odlomaka koji će taj nedostatak vrlo pristojno zapakirati. S uvodom, zaključkom i neizbježnim podsjetnikom da živimo u dinamičnom poslovnom okruženju.

U tom okruženju, koliko vidim, najdinamičnije raste količina teksta koji nitko ne želi čitati.

Tvrtke su i prije AI-ja proizvodile mailove bez smisla, prezentacije bez poruke i objave bez razloga. Sada to mogu raditi puno brže.

To je napredak. Samo treba vidjeti prema čemu.

Problem nastaje kad brzinu zamijenimo za kvalitetu. Tekst je gotov za deset sekundi pa pretpostavimo da je i posao završen. Kopiraj, zalijepi, pošalji. Onda klijent dobije odgovor koji zvuči kao da mu se obraća međunarodna komisija za izbjegavanje odgovornosti.

Čovjek je pitao zašto mu kasni narudžba. Mi mu zahvaljujemo na razumijevanju, ističemo svoju predanost izvrsnosti i uvjeravamo ga da nam je njegovo zadovoljstvo iznimno važno.

Narudžbe i dalje nema. Ali izvrsnost je na mjestu.

Ljepota ne pobjeđuje jasnoću

Lošu komunikaciju ne popravlja dodatna količina lijepo složenih rečenica.

Popravlja je jasan odgovor. Što se dogodilo? Što radimo da to riješimo? Kada može očekivati isporuku? Kome se može javiti?

AI tu može biti koristan. Može složiti prvi nacrt, ponuditi kraću verziju, upozoriti da zvučimo hladno ili pomoći da poruku prilagodimo drugoj publici. Može nas pitati i ono što smo sami preskočili.

Ali netko mora znati procijeniti odgovor.

Tu na red dolaze znanje, iskustvo i odgovornost. One dosadne stvari koje ne nestaju čim se pojavi novi alat.

Ako AI napiše pogrešan podatak, a vi ga pošaljete klijentu, klijent će nazvati vas. Ako objavite besmislicu, vaše ime stoji ispod nje. Ako u alat unesete povjerljive poslovne informacije, činjenica da ste samo htjeli ubrzati posao neće biti osobito uvjerljivo objašnjenje.

Zato edukacija o AI-ju mora ići dalje od zbirke čarobnih uputa.

Instant rješenja ne pomažu

Internet je pun obećanja da vam treba samo deset savršenih promptova. Nakon toga valjda možete raspustiti marketing, prodaju i zdrav razum.

U praksi vam treba sposobnost da postavite zadatak, date kontekst, provjerite rezultat i kažete: ovo ne valja. Pa objasnite zašto.

Treba znati razlikovati činjenicu od uvjerljivo napisane izmišljotine. Prepoznati kad tekst zvuči profesionalno, ali ništa ne govori. Vidjeti kada pokušaj ljubaznosti postaje patroniziranje, a samouvjerenost prelazi u bahatost.

To su komunikacijske vještine. Sada ih samo trebamo primjenjivati i u radu s AI-jem.

Zato bih svaku poslovnu radionicu počeo stvarnim zadatkom. Donesite mail na koji ne znate odgovoriti. Ponudu koju šaljete, a nitko na nju ne reagira. Prezentaciju od trideset slajdova iz koje se ne može zaključiti što prodajete.

Otvorimo to. Pogledajmo što želite postići. Kome govorite. Što toj osobi treba da bi vas razumjela ili donijela odluku.

Onda uključimo AI.

Tada možemo procijeniti korist: koliko smo vremena uštedjeli, je li poruka jasnija i možemo li rezultat stvarno upotrijebiti. Polaznik odlazi s riješenim zadatkom i razumije kako ga sljedeći put riješiti sam.

To vrijedi više od potvrde da je tri sata gledao kako netko drugi tipka.

Posao i za managment

I organizacije moraju napraviti svoj dio posla. Ne možete zaposlenicima samo poručiti da „počnu koristiti AI” i očekivati čudo. Dogovorite koje alate smiju koristiti, za koje zadatke, koje podatke smiju unositi i tko provjerava rezultat.

ajte im vremena da nauče. Dopustite im da pokažu što radi, a što ne radi. Prestanite se oduševljavati demonstracijom samo zato što se tekst pojavljuje pred vašim očima.

I loš se tekst može pojaviti vrlo impresivno.

Prava korist počinje kad alat preuzme dio pripreme, a vi više pažnje posvetite odluci i poruci.

Da manje vremena potrošite na prvi nacrt, a više na ono što želite postići. Da prije sastanka provjerite moguća pitanja. Da složenu ideju objasnite razumljivo. Da nezadovoljnom klijentu odgovorite jasno, ljudski i na vrijeme.

Za to treba vježbe. I malo skromnosti pred vlastitim tekstom.Jer ponekad AI doista napiše glupost. A ponekad vam vrlo precizno pokaže da zadatak koji ste mu dali još niste razjasnili ni sami sebi.