Emocionalna inteligencija: Kako ne pokvariti komunikaciju prije nego što zineš

Zamisli situaciju: netko ti kaže „Ma nije ništa“ – ali ton, pogled i način na koji prevrće očima jasno poručuju da je nešto. Vrlo nešto. Vjerojatno i tvoj kraj.

Foto: UI

Ako u tom trenutku zaista pomisliš „Aha, super, sve ok“ – možda ti fali malo emocionalne inteligencije. Ne brini, nisi sam. Mnogi misle da su emocionalno inteligentni jer imaju emocije. Ali to je kao da misliš da znaš pjevati jer imaš glas.

U ovom vodiču za preživljavanje u svijetu punom poruka s pasivnom agresijom, emotikona i „ajde ti meni reci što sam pogriješio“, istražujem zašto je emocionalna inteligencija ključ uspješne komunikacije. I života. I možda poklona za rođendan koji nećeš poželjeti pokloniti dalje.

Što je zapravo emocionalna inteligencija (EI)?

Kratko i jasno: to je sposobnost da prepoznaš i upravljaš vlastitim emocijama, da znaš pročitati tuđe emocije i da se u komunikaciji ne ponašaš kao trogodišnjak na šećeru.

Pojam su lansirali Salovey i Mayer, popularizirao Goleman (onaj što je napisao knjigu koju si možda kupio, ali nisi pročitao), a koristimo ga kad trebamo opisati osobu koja ne plane jer su joj pojeli zadnji komad pizze. I još pita: „Hoćeš moj?”

Kako znaš da netko ima (ili nema) emocionalnu inteligenciju?

Evo nekoliko svakodnevnih pokazatelja:

Netko te sluša, ne upada ti u riječ, klimne glavom i kaže nešto smisleno. → Emocionalno inteligentan. Možda čak i simpatičan.

Netko te sluša, ali cijelo vrijeme bulji u mobitel i odgovori s: “Aha, da, da, kažeš, mhm…” → Nije emocionalno inteligentan. To je Google Translate u ljudskom obliku.

Nakon konflikta kaže: „Znam da sam pretjerao. Žao mi je.” → Emocionalno sazrela osoba.

Kaže: „Ti uvijek sve krivo shvatiš.“ → U prijevodu: „Ja sam uvijek u pravu, a ti me živciraš jer imaš osjećaje.“

Što čini emocionalnu inteligenciju?

Samosvijest

Znaš što osjećaš i zašto. Nisi „nervozan bez razloga“, nego znaš da si nervozan jer si gladan, nisi spavao i šef ti je poslao pasivno-agresivan mail s riječju „podsjećam“ boldano.

Samoregulacija

Možeš NE reagirati odmah. Ne klikneš „pošalji“ na e-mail koji si pisao pod stresom. Ne vičeš u prometu. Ne lupaš vratima svaki put kad ti nešto nije po volji. (Dobro, možda samo ponekad.)

Empatija

Shvaćaš da ljudi oko tebe imaju emocije koje nisu usmjerene protiv tebe. Kolegica nije "u banani" jer mrzi tebe, nego jer joj sin ima temperaturu, printer ne radi i uzela je pogrešnu kavu.

Aktivno slušanje

To je ono kad NE razmišljaš o svom odgovoru dok druga osoba priča. Nego je stvarno slušaš. Klimneš, postaviš dodatno pitanje, a ne odgovoriš s „znam ja to bolje“.

Prepoznavanje tuđih emocija

Znaš da „dobro sam“ ne znači uvijek DOBRO. Da „ništa mi nije“ često znači „ajde pogodi što je pa ćemo se možda pomiriti“. Nije telepatija. To je pažnja.

Emocionalna inteligencija na poslu

Zamisli šefa koji ne zna slušati. Ili kolegu koji sve shvaća osobno. Ili tim koji se umjesto suradnje bavi tko je više radio.

Sada zamisli tim u kojem ljudi:

Saslušaju jedni druge bez prekidanja.

Kritiku dožive kao pomoć, ne kao uvredu.

Kažu: “Ajmo riješiti ovo zajedno.”

To je tim u kojem ne gori svaki tjedan i u kojem se ljudi ne boje reći „nešto me muči“.

Lideri s visokom emocionalnom inteligencijom ne viču, ne prebacuju krivnju, ne upiru prstom. Oni slušaju, smiruju i čine da ljudi žele raditi s njima. Nije to magija. To je EI.

Emocionalna inteligencija kod kuće

U braku, vezi ili prijateljstvu, EI znači:

Znaš da ne moraš pobijediti u svakoj raspravi.

Znaš da je ponekad važnije razumjeti nego biti u pravu.

Znaš da “ti si uvijek takav” nije konstruktivna rečenica.

Roditelji s EI ne viču zato što je dijete prosulo sok. Oni pitaju: „Što se dogodilo?“ I pomažu djetetu da nauči – kako se nositi s pogreškom, a ne kako izbjegavati batine.

Prijatelji s EI ne zovu samo kad im treba nešto. Oni osjete kad ti je loš dan. I pošalju poruku. Ili kavu. Ili dođu šutjeti pored tebe, a ti znaš da su tu.

A što kad EI nedostaje?

Ljudi eksplodiraju za svaku sitnicu.

Ne znaš na čemu si jer je netko svaki dan drugi čovjek.

Kritika je uvijek napad.

Komunikacija izgleda kao verbalni paintball.

Nema razumijevanja. Samo obrana i napad. I svi su umorni.

Može li se EI naučiti?

Da! Emocionalna inteligencija nije genetski kodirana poput boje očiju. To je vještina. I trenira se – svakim razgovorom, konfliktom, reakcijom koju možeš birati.

Male vježbe za svaki dan:

Prije nego nešto odgovoriš – udahni.

Pitaj se: Što ja sad osjećam?

Pitaj drugoga: Kako se ti osjećaš?

Umjesto „zašto si to napravio“, pitaj „što te navelo na to?“

Zvuči jednostavno? Jest. Ali radi čuda.

Ne moraš biti psiholog, samo budi čovjek

Emocionalna inteligencija ne znači da nikad ne griješiš. Nego da znaš kada si pogriješio. I da znaš kako popraviti.

Ne znači da si uvijek smiren. Nego da znaš kad trebaš pauzu.

Ne znači da si svima simpatičan. Nego da poštuješ kako se drugi osjećaju, čak i kad ne misle kao ti.

U svijetu gdje svi viču da ih se „čuje“, možda je najveća vještina – znati slušati.

I zato, sljedeći put kad ti netko kaže „Ma sve je u redu“, zastani.

Možda mu zapravo treba netko tko zna čitati između redaka. A možda si baš ti ta osoba.