Kako dati dobar feedback (a da ne ispadneš kreten)

Feedback. Ta čarobna riječ koja u teoriji znači „povratna informacija”, a u praksi često znači – „sad ću ti reći što sve radiš krivo, ali ću to umotati u kompliment da ne zaplačeš”.

Svi znamo da je feedback važan. Ali malo tko zna dati dobar. Jer, realno, nitko nas u školi nije učio kako reći „ovo baš nije dobro“ a da druga osoba ne pomisli „ti baš nisi dobra osoba”.

Zato evo kratkog vodiča za sve – šefove, učitelje, kreativce, partnere i one koji jednostavno žele preživjeti grupni projekt bez pasivno-agresivnih poruka u inboxu.

U poslu: između „sjajan si timski igrač“ i „ne diraj miš kad ja prezentiram“

Poslovni feedback ima svoje specifične faze: panika, priprema, znojenje dlanova, neugodna tišina. Jer kad kažeš kolegi da treba biti točniji, čuje: „Mrziš me“. Kad kažeš šefu da komunikacija može biti jasnija, čuje: „Pripremam državni udar“.

Dobar feedback u poslu počinje s konkretnošću. Ne „Mogao bi biti bolji u komunikaciji“, nego: 👉 „Na zadnjem sastanku nisi podijelio plan do kraja, pa tim nije znao prioritete. Možemo li sljedeći put na kraju napraviti sažetak?“

Ključne riječi: konkretno, bez drame, bez psiholoških dijagnoza.

Ako želiš začiniti stvar humorom, možeš reći: „Ej, super prezentacija – ali idući put kad dođemo do 37. slajda, možda ubacimo pauzu za kisik.“ To je i dalje kritika, ali zapakirana u kisik. I smijeh.

Formula koja uvijek pali: SBI – Situacija, Ponašanje, Učinak. „Na jučerašnjem sastanku (situacija) više si puta prekinuo kolegicu (ponašanje), i to ju je demotiviralo (učinak).“ To nije „Ti si naporan“, nego „Tvoje ponašanje ima učinak“. Velika razlika.

U školi: između „trudiš se“ i „ako još jednom napišeš ‘neznam’ spojeno…“

U obrazovanju, feedback zna biti emocionalno minsko polje. Učitelji žele biti podrška, ali i postaviti granice. Učenici žele priznanje, ali ne žele da im se čita esej naglas pred razredom.

Tu pomaže jednostavno pravilo: „kritiziraj rad, ne osobu“.

Primjer lošeg feedbacka: „Ti nikad ne slušaš u nastavi.“ Primjer dobrog feedbacka: „Vidim da ti pažnja brzo ode – možda ti pomogne ako pišeš kratke bilješke dok pričam.“

Učenik se ne osjeća napadnuto, nego podržano. A kad netko osjeća podršku, raste. Kad se osjeća osuđeno – piše „neznam“ spojeno iz protesta.

Jedna moja poznanica, profesorica ima briljantan pristup: kad učenik preda loš sastav, ne piše crvenom olovkom „-3 boda“, nego: „Dobar pokušaj, ali tekst zaslužuje malo više pažnje. Zamisli da ovo čitaš u novinama – bi li ti bilo zanimljivo?“ To je feedback koji otvara prostor, ne zatvara vrata.

U kreativnom radu: između „ovo je genijalno“ i „što si htio reći ovime?“

Kreativci su posebna sorta – njihova ideja nije samo posao, nego i ego, duša i tri noći bez sna. Zato je feedback na kreativni rad delikatan kao operacija na otvorenom srcu uz jazz glazbu u pozadini.

Ako kažeš „ovo mi se ne sviđa“, to ne znači ništa. Ako kažeš „boja i tipografija ne prenose energiju brenda“, to znači sve. Feedback mora biti precizan, ne subjektivan.

Loš primjer: „Logo je čudan.“ Dobar primjer: „Ova linija djeluje previše agresivno za brend koji komunicira povjerenje – što ako pokušamo s mekšim oblicima?“

Ako surađuješ s piscem, nemoj reći: „Ne razumijem kraj.“ Reci: „Završetak mi nije jasan – što je motiv likova da to učine?“

Umjetnik nije tvoj neprijatelj. On samo živi u paralelnom svemiru boja i metafora – ti si tu da budeš prevoditelj, ne kritičar.

U osobnim odnosima: između „moramo razgovarati“ i „ništa nije, sve je u redu“

A sad najteža kategorija: feedback među ljudima koji dijele kauč. Ili krevet. Ili obiteljski WhatsApp.

Ovdje feedback često postaje emocionalni bumerang – kažeš jedno, a čuje se nešto sasvim drugo. Ti kažeš: „Zaboravio si oprati suđe.“ On čuje: „Ti si propali partner i tvoja obitelj je razočarana tobom.“

Rješenje? „Ja-poruke“, a ne „ti-optužbe“.

Ne „Ti me nikad ne slušaš“, nego: „Osjećam se nevažno kad pričam, a ti gledaš mobitel. Možemo li dogovoriti vrijeme bez ekrana?“

Ili, za roditelje tinejdžera: „Nisam ljuta jer si zakasnio – zabrinuta sam jer mi nisi javio. Voljela bih da idući put samo pošalješ poruku.“ Jedna rečenica mijenja ton cijelog odnosa. I ponekad spašava nedjeljni ručak.

"Sendvič“ pristup: kompliment – kritika – kompliment

Ah, stara škola: počneš s nečim lijepim, ubaciš ono neugodno, pa opet nešto lijepo. „Super si odradio prezentaciju, ali tekst na slajdovima je predugačak. No energija ti je bila odlična!“

Ovo može funkcionirati, ali oprez – ljudi znaju kad im mažeš maslac prije šamara. Ako pretjeraš s komplimentima, djeluje neiskreno. Ako ih izostaviš, djeluješ kao negativac iz „Kuma“.

Bolje rješenje? BOOST model: Balanced, Observed, Objective, Specific, Timely. Drugim riječima – budi uravnotežen, pričaj o onome što si stvarno vidio, bez pretjerivanja, s konkretnim primjerom i na vrijeme. Feedback koji stiže tri tjedna kasnije vrijedi koliko i čestitka za prošli Božić.

Tipične pogreške (i kako ih ne ponavljati)

❌ „To nije osobno, ali…“ Ako moraš reći da nije osobno, vjerojatno jest.

❌ „Svi misle isto.“ Ne koristi izmišljeni kolektiv da prikriješ svoje mišljenje.

❌ „Samo pokušavam pomoći.“ Ako to moraš reći, nisi pomogao. Ljudi osjete ton, ne etiketu.

✅ Umjesto toga:

Daj feedback kad vidiš da osoba može nešto promijeniti.

Pitaj prije nego što ga daš: „Želiš li povratnu informaciju?“

Budi kratak. Duži monolog od tri minute prelazi u TED Talk.

Feedback koji gradi povjerenje

U svakoj od ovih sfera – poslu, školi, umjetnosti i životu – zajednički nazivnik je poštovanje. Dobar feedback ne ponižava, nego osnažuje. Ne zatvara razgovor, nego ga otvara.

Kad nekome daš dobar feedback, ne govoriš: „Evo ti popis grešaka.“ Govoriš: „Vjerujem da možeš još bolje.“

To je najveći kompliment koji možeš dati.

Kako ne biti pasivno-agresivni guru feedbacka

👉 Govori o ponašanju, ne o osobnosti.

👉 Budi konkretan, ne filozofiraj.

👉 Daj ga brzo, ali s poštovanjem.

👉 Pitaj, slušaj i ostavi prostora drugoj strani.

👉 I uvijek, baš uvijek – ubaci malo ljudskosti.

Jer, da parafraziramo staru poslovicu: Loš feedback sije frustraciju, dobar feedback sije razvoj.

A ako ti sve drugo ne uspije – uvijek možeš reći: „Nije savršeno, ali ide u dobrom smjeru. Kao i svi mi.“