Pitanje koje otvara vrata

"I… čime se baviš?" To je pitanje nije samo small talk. To je mini intervju, mikro prodajni sastanak, brzi test osobnog brenda i ponekad – bez pretjerivanja – početak novog posla, suradnje ili barem zanimljivog razgovora.

Zašto je to pitanje važnije nego što misliš?

Ljudi koji imaju razvijene socijalne vještine znaju jednu stvar:male, naizgled nevažne konverzacije grade velike stvari.

U tim kratkim razgovorima:

• širiš mrežu poznanstava

• postaješ zapamćen

• ljudi shvate čime se baviš (ili barem zašto si im zanimljiv)

A sad iskreno – koliko si puta odgovorio s:„A ništa posebno… radim u prodaji / marketingu / IT-u / administraciji.“ I gledao kako sugovorniku pogled lagano klizi prema telefonu.

Brend nije logo. Brend si ti kad otvoriš usta.

Stvoriti osobni brend nije jednostavno. Ali dobra vijest je da ne moraš izmišljati toplu vodu. Dovoljno je da naučiš ispričati dobru priču o onome što već radiš.

Tu na scenu stupa famozni elevator pitch.

Znaš onu legendu:netko uđe u lift s investitorom, vrata se zatvore, pitanje padne – „Čime se baviš?“ – i za 20 sekundi nastane milijunska ideja.

Je li to uvijek tako dramatično? Naravno da nije.Ali je istina da način na koji odgovoriš može promijeniti smjer razgovora. A ponekad i života.

Elevator pitch nije samo za biznis. On je za – život.

Iste te vještine:

• koriste političari koji djeluju „normalno i prizemno“

• imaju susjedi koje svi vole

• imaju kolege s kojima je lako surađivati

• koriste ljudi koji ostavljaju dobar prvi dojam

Neki se s tim rode. Većina – to može naučiti.

Kako ne odgovoriti na pitanje „čime se baviš“

Ako kreneš s definicijom tipa:„Ja sam komunikacijski savjetnik koji optimizira međudioničku razmjenu poruka…“

čestitam – upravo si uspavao osobu ispred sebe.

Ljudi ne pamte titule. Pamte emociju, sliku i osjećaj.

Zato je ponekad puno učinkovitije započeti s nečim neočekivanim. Nečim što razbije obrazac.

Primjer?„Osim toga što sam upravo potpisao za Barcelonu i čekam poziv izbornika?“

Ne zato da glumiš klauna, nego da: dobiješ osmijeh, zadržiš pažnju i

kupiš si još desetak sekundi

Što onda reći?

Nakon tog malog verbalnog „twista“, dolazi priča s kojom se druga osoba može poistovjetiti.

Primjerice:„Jesi li primijetio koliko nam se promijenio način komunikacije? Svi smo stalno online, a opet kao da se ne razumijemo. Zoom sastanci, video pozivi, društvene mreže… povezanost nikad veća, a poruke često nikad mutnije.“

Tu se događa magija.Ljudi kimaju glavom jer – imaju isti problem.

I tek onda dolaziš ti.

„E, ja zapravo pomažem ljudima – od školaraca do menadžera i političara – da jasnije komuniciraju. Da budu sigurniji pred kamerom, uvjerljiviji u porukama i manje pod stresom kad moraju nešto reći pred drugima.“

Konkretno, molim lijepo.

Ako želiš zadržati pažnju, pričaj kroz primjere, ne kroz teoriju.

Ne:„Radim treninge komunikacije.“

Nego:„Radim s ljudima koji znaju svoj posao, ali se blokiraju pred kamerom. Koji znaju što žele reći, ali to izgube u tri rečenice. Nakon prve radionice već snimaju video bez panike, vode sastanke mirnije i prestanu se bojati vlastitog glasa.“

Ljudi vole čuti:

• što se promijenilo

• kako se netko osjećao prije

• kako se osjeća poslije

Bonus bodovi ako ubaciš osmijeh u publici. Doslovno.

Ne mora stati u 20 sekundi

Da, zove se elevator pitch.Ali ako si zanimljiv – lift će „zastati“. Ili će te netko pozvati na kavu. Ili će reći:„Čekaj, ispričaj mi to do kraja.“

Kad gradiš svoju priču:

• ne opsjedaj se vremenom

• opsjedaj se sadržajem

Kreni s nečim neočekivanim.Postavi pitanje koje i druga osoba ima u glavi.Daj joj nešto s čim se može složiti.I onda jasno reci što radiš.

Jednostavna formula:

Pomažem _______ da _______ kako bi mogli _______.

Sve ostalo je šminka.

Najvažnije pravilo od svih

Ako tvoja priča zvuči kao reklama – stani.Ako zvuči kao prodaja – stani još brže.

Ljudi ne žele osjećaj da im nešto uvaljuješ.Žele osjećaj da razgovaraju s normalnom osobom.

Budi autentičan. Pričaj istinu. Ako priča nije u skladu s tim kako živiš i radiš – čut će se. I odbit će.

A sad ti: što ćeš sljedeći put reći kad te netko pita:„I… čime se baviš?“

Ako želiš, mogu ti pomoći da to pitanje napokon postane tvoja prednost.