Kraj godine uvijek ima tu čudnu moć da nas na trenutak izvuče iz svakodnevnog ritma. Kao da netko nakratko stiša svijet. I tek tada shvatiš koliko je buke bilo oko tebe – i u tebi. Ova godina bila je puna riječi. Sastanaka. Poruka. Mailova. Objavljenih mišljenja. Brzih reakcija. Brzih zaključaka. I baš zato me još jednom podsjetila na jednu jednostavnu istinu: problem u komunikaciji rijetko je u tome što ne znamo govoriti. Problem je u tome što rijetko slušamo do kraja. Što s

Kako se razumijemo (ili ne) u prometu

Uspjeh neke ideje najčešće nije posljedica samo njene kvalitete nego poprilično i načina na koji je ta ideja predstavljena. Ujedno svako...