Hej, imam jednu super priču!

Svi mi volimo čuti dobru priču bila ona zanimljiva bajka, duhoviti vic ili sočan trač. No još su nam zanimljivije one piče koje nam prenose zanimljive slike i osjećaje i one koje imaju moć da nas motiviraju, povežu i potaknu na akciju.


Moć dobre priče je u tome što su one više od činjenica i statistike. One povezuju slušače i onoga koji govori na različitim razinama, a komplicirane stvari čine jednostavnim, razumljivim i izvedivim.


Nekoliko je važnih stvari koji tvoju priču mogu učiniti takvom.


Foto: Pixabay


Moraš imati jaku središnju temu o kojoj pričaš. Dobre priče vrlo često vode prema nekoj moralnoj pouci. Tvoja priča može ići u mnogim smjerovima i imati mnoge obrate, no snagu joj mora donijeti njen kraj koji mora sve povezati u jednu cjelinu. Priča mora imati mora imati onaj „aha“ moment koji će ostati u sjećanju svih onih koji je slušaju. To može biti tužna, smiješna ili sretna priča no mora imati jasnu središnju temu koja povezuje sve njene niti.


Svaka dobra priča ima jasnu strukturu. Ono što razlikuje priču od drugih oblika govora je to što ona prati prirodan smjer radnje. Jedan događaj vodi do drugoga, koji vodi do slijedećeg i tako se nastavlja nit. Stoga je dobro da u pričanju priče imaš jasan put koji vodi publiku prema središnjoj ideji. U cijelom tom okviru u kojom se priča kreće može biti šaljivih momenata, podsjećanja ili pojašnjavanja, i kratkih paralelnih događanja, no jasan smjer i put kojim se priča kreće mora ići u istom smjeru kako bi prezentiranje priče bilo tečno.


Osobni elementi u priči učinit će je životnijom. I kada pričate vic i sebe stavite u glavnu ulogu taj vic često bude smješniji i zabavniji. Istovremeno pričajući iz svoje perspektive omogućavate onima koji slušaju priču poistovjećivanje s vama i vašim osjećajima. Priča ne mora vrvjeti emocijama, no one te mogu staviti u perspektivu prema događajima koje opisuješ, i povezati te i otvoriti prema publici.


Kada pričaš priču gledaj u oči ljude kojima pričaš. Ako želiš da ti publika vjeruje, a to je prva stvar koju trebaš kada pričaš priču, najbolje je povjerenje uspostaviti upravo očima. Baciti pogled na šalabahter ili pripremljene kartice koje te vode kroz priču nisu problem, no veliku većinu vremena treba posvetiti gledanju u publiku. Iz toga osim uspostavljanja veze možeš iščitati i koliko dobro pričaš svoju priču, koliko je ta priča dobra i koliko si se s publikom povezao.


Sve ove činjenice čine se kompleksnima no one to, vjeruj mi, nisu. Vježbom ili uz moju pomoć sigurno to možeš savladati.


I ne zaboravi.


Dobro pričanje priče nije puko prepričavanje događaja. Ako želiš da priča dopre do slušatelja dobro je oživjeti i ponovno je proživjeti. Upravo tvoje iskustvo i to što si proživio ono što pričaš učinit će tu priču uvjerljivom. Ujedno će te povezati s publikom, i ako si priču dobro ispričao, možeš inspirirati ne samo one koji te slušaju nego i samoga sebe.