Već punu godinu traje naše prilagođavanje radu od kuće i stalnim video konferencijama. Postali smo majstori Zooma, u Teamsima smo doma, znamo kako isključiti ton ili video na Facetimeu, i kako dijeliti sadržaje na Google Meetu. No još uvijek si izgledamo blesavo na snimkama, nismo sigurni u odabir mjesta gdje se snimamo, gdje trebamo gledati ili što obući na sebe.
Foto: Gabriel Benois/Unsplash
I dok osjećamo kako su nam se u protekloj godini leđa pretvorila u grbavi upitnik i pomalo se pitamo za vlastito zdravlje, oni koji su stvarali aplikacije za videokonferencije i strujanja sadržaja na Internetu, trljaju ruke i smišljaju kako će potrošiti ogromne bonuse.
Unatoč tome što smo se donedavna grozili i same pomisli na video konferenciju to nam je postala stvarnost. Pitanje manira pri takvom načinu komuniciranja je i dalje u mnogim organizacijama nejasno jer jasnih naputaka nema, nego najčešće nabadamo i učimo na greškama. Često razmišljamo tako o virtualnim pozadinama kojim bismo zamijenili vlastite police s knjigama, slike na zidu ili tapete koje već dugo namjeravamo zamijeniti. No je li svemirsko prostranstvo, animirana obala nekog egzotičnog otoka na kojem valovi zapljuskuju pijesak, a palme se njišu na vjetru ili pejzaž iz neke video igrice dobar odabir za raspravu o budžetu?
Istovremeno još nam je veći izazov odjeća. Smijem li biti u hoodici, kratkim hlačama, trenirci ili moram obući košulju, ili ponovno da uđem u onu majicu bez fleka koja služi samo za Zoomanje?
I dok smo tolerantni na odijevanje u neformalnu odjeću ipak treba paziti vide li svi na svojim računalima preko naše nove HD kamere mrvice od sendviča ili fleku od jogurta na njoj. Isto tako mnogi se s pravom pitaju izgledaju li dovoljno uvjerljivo da bi nekome nadređenom mogli iznijeti svoju ideju o tome kako odraditi projektni problem, ako nisu u košulji i kravati.
No možemo se pomoći i trikovima iz Disneyevih crtića. Ako nosimo leće i imamo naočale, odaberimo naočale jer – svi to znaju svi pametni likovi u crtićima nose naočale, pa nam je i percepcija da kada ih netko nosi, on je ozbiljan i mudar.
A sada malo tehnikalija. Kada pričamo i želimo da nas ozbiljno shvate gledajmo u kameru. Označimo si je strelicom stavimo si podsjetnik i gledajmo u nju dok šaljemo važne poruke kolegama. Kamera neka bude u visini očiju, dakle stavimo laptop na nekoliko knjiga kako bismo dosegli tu visinu, a ako moramo tipkati spojimo si staru tipkovnicu na njega. Udaljimo se od nje tako da nam se ne vidi svaki prištić i dlačica. Nitko vas neće ozbiljno shvatiti ako stalno gledate negdje sa strane i ako je perspektiva kamere takva da vam se dobro vidi podbradak i dlačice u nosu.
Dobro je koristiti slušalice jer je zvuk bolji i razgovarati preko posebnog osim ako smo sami i nitko nas sigurno neće ometati.
Prije početka videopoziva, provjerite funkcionira li vam vaša video i audio veza i radi li sve. Jednako tako provjerite što vam je otvoreno na računalu ako planirate dijeliti sadržaj svog ekrana.
Proučite prije sastanka sve dokumente koje dobijete i mikrofon uključujte samo kada govorite. Na sastanku kojem sudjelujete ponašajte se i koncentrirajte kao da je sastanak u živo. Nemojte pregledavati što vam je stiglo od poruka ili čitati članke na internetu. Tretirajte sve druge kao da ste svi zajedno u istoj prostoriji.
I to je to. Pričajte s drugima o njihovim iskustvima, o tome kako vide vas i kako im izgledate. Promijenite to na bolje. Ili pitajte za savjet one koji se bave upravo takvim stvarima.