Sigurno znaš taj osjećaj - trebaš napraviti važnu prezentaciju, ruke se počinju znojiti, mučno ti je u trbuhu, osjećaš pritisak u grudima, počinješ plitko disati, raste ti krvni tlak i osjećaš nervozu. Počinješ razmišljati o tome kako ćeš sigurno upropastiti prezentaciju i svi će to vidjeti. Dolaziš pred sobu ili dvoranu punu očiju koje te gledaju. I ta nervoza pomalo prerasta u tjeskobu.
Foto: Alexandra Gorn / Unsplash
Zašto se tako osjećamo? Stručnjaci kažu kako je za to kriva naša evolucija. Jedini način preživljavanja čovjeka u neka okrutna vremena dok smo živjeli u pećinama i jeli mamutovo meso bila je, tjelesna prilagodba. Rast količine adrenalina i kortizola koji ubrzano kolaju kroz tijelo dok je ono pod stresom pomagalo nam je pobjeći ili boriti se s divljim zvijerima. Oni koji su se zamrznuli i ostali na mjestu bili su pojedeni, a oni kojima su mišići radili iznad svojih kapaciteta prenijeli su gene novim generacijama.
U poslovnom svijetu naš opstanak je u velikom dijelu psihološko a ne fizičko pitanje, no naša tijela uglavnom ne znaju razliku između jednoga i drugoga. Javni nastup pred drugima stvara pred nama mogućnost da budemo odbačeni i to među ljudima do čijeg nam je mišljenja stalo i to je razlog zašto se neki manje boje smrti nego javnog nastupa.
Iako nam se čini kako je taj strah i te osjećaje nemoguće prebroditi to nije tako. To znam po samome sebi.
Prvi i možda najočitiji način kako zaliječiti tjeskobu pred javni nastup je učiniti sve kako bi stvari išle kao po loju – a to znači dobro se pripremiti. Pokušaji i pogreške pred ogledalom ili kamerom, analiza biranje boljih riječi, boljih slajdova, boljih fotografija koje ilustriraju ono o čemu govorim je najbolji put za to. Upravo ta priprema i pokušaji i pogreške pomaže u tome da uvjeriš publiku da znaš o čemu pričaš. Jednako tako uvježbat ćeš sve moguće izlaze iz nepredviđenih situacija koji ti se mogu dogoditi.
Nervozu potiču najčešće stvari koje te iznenade, kad se spotakneš na stepenicu dok se penješ na govornicu, slučajan udar u čašu punu vode ili tehnička greška koja prekine projekciju prezentacije. Uvijek će biti iznenađenja, no manje će ih biti ako dobro znaš temu i redoslijed stvari koje planiraš ispričati, predvidiš teška pitanja koje ti netko može postaviti i vježbaš način na koji ćeš je ispričati.
Osobno strašno volim stand-up komičare. Nekoliko ih i osobno poznam i pratim ono što oni rade. I jako dobro znam da neke od njihovih urnebesnih šala nekada upale pred nekom publikom, a nekada lica ostanu hladna ili dobiju mlaki pljesak. Ja sam znam ispričati samo dva ili tri vica koje vrlo rijetko pričam jer sam loš u tome. No ova tri koja znam ispričati uvježbao sam ih do savršenstva, pa oni koji ih čuju pomisle da ja to stvarno znam raditi. Stand-up komičari svoje nastupe jako dobro pripremaju, često griješe i puno vježbaju kako bi one imale pravi utjecaj na publiku.
Iako se od većine nas ne očekuje da zabavljamo pričom sat i pol ljude u mraku koji grickaju ili pijuckaju nešto, bilo bi dobro da nam publika previše ne gleda u telefone ili kroz prozor dok pričamo.
U borbi s tjeskobnim osjećajima dobro dođe vizualiziranje. Zamisli sebe kako si odradio sjajnu prezentaciju. Kako mozak uobičajeno ima problem razlikovati stvarna i zamišljena iskustva to je dobro iskoristiti. Zamisli svaki trenutak svoje prezentacije do sitnog detalja, zamisli kako se osjećaš dok ti publika plješće ili zamišljeno promatra tvoje ideje.
Ova tehnika je dobra, jer uz dobru pripremu može pomoći kod povećanja koncentracije na sadržaj koji te čeka i koje bi možda zaboravio. Kada u svojim mislima odradiš tu prezentaciju, ona stvarna izgledat će ti kao da je riječ o ponavljanju nečega što si već uspješno odradio.
Kada si potpuno spreman na nastup pripremi se na to da su iznenađenja moguća. Često si sami lažemo kako imamo kontrolu nad većinom stvari u životu, a to, naravno, nije tako. Ono što je važno je da budeš siguran da si učinio sve kako bi se najbolje pripremio i pustiš da bude kako će biti. Statistički gledano za ostvarenje tvojih najvećih strahova tada će biti vrlo malo šanse.
Nervozu nam može potaknuti i strah da ljudi vide da smo nervozni. No u većini slučajeva to nije tako. Samo mi sami znamo one strahove o najgorim stvarima koje nam se mogu dogoditi. Ako dođe do greške, ispričaj se i nastavi kao da se ona nije dogodila. Ako se spotakneš i padneš na pod najbolje je da si ispričaš i našališ na svoj račun poput – "oh baš sam nespretan" ili "razgovarat ću s onime tko mi je nauljio pod". Reakciju publike nemoguće je kontrolirati, no ako ostaneš opušten i oni će biti takvi.
Foto: Pixabay
Kad smo već kod publike, navikni se na to da će te neki gledati blijedo ili biti zabavljeni nečime drugim. Kada razgovaraš s jednom osobom lako je vidjeti po izrazu lica i neverbalnim gestama prate li te ili ne. Grupe ljudi obično to ne čine. Ne osuđuju te, pokušavaju biti pristojni i pratiti te ili su naprosto u svom svijetu. Ako možeš uvježbati prezentaciju pred nekime tko će te blijedo gledati, tipkati po telefonu, zijevati ili gledati kroz prozor, iskoristi to jer može biti korisno za samopouzdanje.
Velika je vjerojatnost da će publika biti zainteresirana čuti ono što govoriš. Priliku si dobio i odabran si da prezentiraš jer si stručnjak u onom što radiš. Iskoristi to. I za sebe, vlastitu promociju i rješavanje vlastiti strahova, a i da one koji su te došli slušati nešto naučiš ili im ispričaš dobru priču.
Ako imaš neku dobru šalu za početak i kraj, a nisi dosadan niti predug, publika će ti biti zahvalna, a pljesak neće biti oklijevajući i mlak. Ako mogu ja, vjeruj mi, možeš to i ti.