Od Rim Tima do Poison Cakea: Komunikacija kao začin koji publika najviše pamti

U domaćoj glazbenoj sapunici, gdje se slava grabi brže od refrena, na sceni su se pojavila dva Marka. Jedan šapće, drugi viče. Jedan u širokim hlačama i sramežljivom karizmom, drugi u rukavicama do lakta i stavom “vidi me odmah”. Baby Lasagna – kao da je slučajno zalutao na Eurosong. Marko Bošnjak – kao da ga Eurosong nije dovoljno brzo pozvao.

Video: Sora AI

Što javnost misli, tko kako govori i zašto jedan skuplja aplauze, a drugi – komentare?

Jednostavni Marko

Marko Purišić, poznatiji kao Baby Lasagna, komunicira kao da nije siguran što se točno događa, ali je OK s tim.

Ne galami. Ne pametuje. Ne glumi spasitelja umjetnosti. Kad ga pitaju kako se osjeća, kaže nešto tipa: "Pa, umoran sam, ali sretan. I volim svoju mačku." I to je to. Njegov zen.

Stil mu je kombinacija metalca koji ne želi biti poznat i čovjeka koji zna da je humor najiskrenija valuta interneta.

Ništa napumpano, ništa usiljeno – samo on, mikrofon i publika koja mu vjeruje jer djeluje kao netko tko bi ti posudio punjač bez predavanja o stanju baterije.

I publika ga zato obožava. Jer više vjeruju znojnim majicama nego svilenim izjavama.

Drama Marko

S druge strane, imamo Marka Bošnjaka. Momka koji pjeva kao da nosi sve patnje modernog svijeta na ramenima. I to bi bilo u redu – da ne pjeva i govori kao da je trenutno u finalu grčke tragedije, i to bez stanki.

Njegova komunikacija često je dramatična, izravna, sirova. I – po mišljenju mnogih – pretjerana. U želji da bude ranjiv, ponekad ostavi dojam da mu je sve preosobno. I pjesme, i intervjui, i komentari, čak i šalica kave.

Na društvenim mrežama zna “ispaliti”, koristi jezik koji graniči s ulicom, a publika to ne prašta lako, pogotovo kad dojam nije u ravnoteži s autentičnošću. Iskrenost bez samokontrole zna djelovati kao reality show u kojem kamera nikad ne staje.

Danas, kad su svi “više nego što jesu” – superhrana, superlideri, superumjetnici – Baby Lasagna djeluje kao podsjetnik da možeš biti “normalan” i osvojiti srce publike.

Dok jedan komunicira porukom: "Ej, hvala vam!", drugi često šalje: "Morate me razumjeti!"

I publika izabere ono prvo. Jer nije došla na koncert da ide na terapiju.

Što bira publika?

Kad se dva Marka nađu na pozornici Europe, ne pobjeđuje nužno onaj koji više osjeća – nego onaj koji zna kako to podijeliti. Baby Lasagna to radi s dozom šutnje, smijeha i maženjem svoje mačke.

Marko Bošnjak? On to još uči. I možda će – s manje drame, a više distance – jednog dana otpjevati najljepšu verziju sebe.

Do tada, jedan nas podsjeća da možemo biti svoji i voljeni. A drugi – da i talent treba dozirati.