Koliko snažne mogu biti riječi političara?

Pero je nekada moćnije od mača, a izgovorene riječi mogu pokrenuti velike stvari. S druge strane mnogima je krivi odabir riječi srezao mogućnost da ikada dođu u priliku voditi i mali tim, a kamoli doći na neku izvršnu poziciju.

Iako mnogima od nas ne pada na pamet baviti se politikom, u vrijeme izbora bombardiraju nas različite političke poruke sa svih strana.

Lako prepoznajemo onoga tko nam dobro priča i kome vjerujemo, kao i onoga kojemu riječi ne drže vodu. Važan je i stas i glas, i odjeća kao i pokret, no ono što najduže pamtimo su dobre riječi, osobito ako nas uspiju pokrenuti na akciju.


Foto: Miguel Henriques/Unsplash


No što zapravo čini dobar govor u nekoj kampanji?

Govori koji ostaju najupečatljiviji su oni koji koriste jasan jezik i niz kratkih rečenica kojima govornik pokazuje svoja uvjerenja.


Privlačenje glasača na svoju stranu


Obići puno mjesta u što kraćem roku želja je svakog političara. Biti sveprisutan i pronaći se na svakom mjestu u svako vrijeme bilo bi idealno - no neizvedivo je. No ono što moraju je istražiti mjesto u koje dolazi, znati tko je publika i što ih najviše muči. Važno je govoriti im nešto s čime se oni mogu poistovjetiti, te u čiji kontekst se može staviti politički program tog političara. Ta priča mora biti razumljiva i interesantna, a jednako tako oni koji slušaju moraju imati osjećaj da ih političar razumije i da proživljava iste osjećaje kao i oni.


Poruka mora biti brza


Kako živimo u svijetu koji je pun informacija jako je lako izgubiti interes za neku temu. Upravo zato poruke koje šalju političari moraju se brzo poslati. Ono što glasači čuju mora viti kratko i mora ih potaknuti na neki angažman. Dobri politički govornici zato šalju poruke koje su kratke, tiču se njihove glavne teme i objašnjavaju je kroz tri do pet ključnih poruka koje publici izgledaju kao zanimljiva priča.


Empatija, toplina ali i autoritet


Svaki političar mora znati koliko će biti velika publika koja ga čeka. Važno je zahvaliti im se što žele čuti njegove riječi, a sama poruka mora biti ispričana tako da svatko tko je sluša osjeća kao da je pričana upravo njemu, za stolom, u kafiću. Ton poruke mora biti angažiran, ovisno o temi ponekad pomalo ljut ili, s druge strane, smirujući.

Razgovor s publikom je bolja opcija nego držanje lekcije, no to ne znači da je dobro biti previše spontan i improvizirati. Pravi poredak riječi i pravi poredak rečenica izuzetno je važan. Šalu je potrebno ispričati samo ako će je svi moći shvatiti, a treba imati na umu da na nekim događanjima šale nisu dobrodošle.

Najteže je spojiti empatiju i zadržati autoritet. Smiješiti se ne treba samo kada znaš da te snimaju kamere. Jednako tako treba biti svjestan da neka publika pokazivanje emocija vidi kao snagu, a druga kao slabost.

Samouvjerenost mora biti prisutna kako bi glasači znali kako ste u stanju voditi i donositi odluke koji će donijeti dobrobit upravo njima.

Iako su mnogi skloni favorizirati nekoga tko priča dobre priče, većina nas glasa za nekoga tko može riješiti probleme i donijeti teške odluke u svakoj situaciji. Političar mora svaki puta pokazati da zna obaviti posao.


Zadržati kontrolu i biti siguran


Iako se govor obično piše na papiru, ili u računalu, on se izgovara. Zato je važno pisati govore stilom kojeg upotrebljavamo u govoru. Ono što govorimo i pišemo uvijek drugačije izgleda. Dok nam se neke rečenice na papiru čine savršene kada ih pokušamo izgovoriti zapinjemo, krivo ih naglašavamo ili lako upadnemo u frfljanje. Govor ne smije biti višeznačan i pun komentara koji nisu fokusirani na poruku. Ne valja pisati riječima koje i inače ne koristiš niti izgovarati ih glasom koji je drugačiji od tvog prirodnog. To će publika odmah prepoznati.

U govoru ne treba oklijevati jer će to publiku zbuniti i pitat će se što li pokušavaš sakriti. Pitanja koja postavljaš u govoru moraju biti ona na koje imaš odgovore. Idealno je ako se u govoru može predstaviti neki problem, objasniti ga i dati rješenje na njega. Poruke u govoru moraju biti jasne i bez više značenja. Važno je jednako tako pratiti kako publika reagira i tome se prilagoditi. Na kraju govora publici poruka mora biti jasna i moraju znati što s tom informacijom trebaju napraviti. A to je - izaći na izbore i zaokružiti pravo ime.


Ponavljanje radi efekta


Poruke koje se ponavljaju ostaju u pamćenju. Na kraju svakog govora nužno je istaknuti ključne teme i kratko ih ponoviti. Svaka poruka mora biti slagana tako da raste kako bi kulminirala u posljednjoj ključnoj točci. Poruka mora biti tako formulirana da publika želi nastaviti razgovarati o toj temi.


Najbolji govornici na sličan način slažu svoje govore još od grčkih vremena. Struktura je obično slična, poruke su jasne i zanimljive i nakon njih publika želi još.

Iako kod nas u školama ne učimo govoriti, debatni klubovi su rijetkost, prezentacijske vještine svako uči na vlastitim greškama, a ne postoji puno knjiga koje se bave isključivo govorništvom, mnogi dobri govori su u nekom obliku zapisani. I upravo te govore može se analizirati i proučavati. Jednako tako mnoge dobre i još više loših govora aktualnih političara možemo čuti ili pregledati na Internetu. Na takvim primjerima puno se može naučiti.


No svi mi, bili političari ili glasači, možemo prilično lako prepoznati tko se trudi, tko stvarno zna, tko je bahat, bezobrazan, uplašen ili uštogljen, a naročito tko nije siguran u sebe. Jednako tako još lakše možemo prepoznati tko je, odlučivši se za politiku, potpuno profulao profesiju.