Znakovi i simboli: sve što govorimo – a ne izgovorimo

Ako mislite da komuniciramo samo riječima, imam jednu lošu vijest: većinu vremena – šutimo. I pritom govorimo više nego ikad.

Jutro. Stojite na semaforu. Crveno svjetlo ne objašnjava, ne uvjerava, ne raspravlja – samo vas zaustavi. Malo kasnije, kod kuće, partner digne jednu obrvu. Nema govora, nema rasprave, ali poruka je jasna. A navečer, u poruci, jedan mali smajlić spasi situaciju… dok krivi smajlić ne pokvari večer. Možda i vikend.

Dobro došli u svijet znakova i simbola – komunikacije bez glasa, ali s vrlo jasnim porukama.

Znak nije simbol. I obrnuto.

Krenimo od osnova, ali bez udžbenika.

Znak je dogovoren i jasan. Vidite ga i znate što znači. Crveno svjetlo – stani. Plavi P – parking. Prst na usnama – tišina, bez rasprave.

Znak vam govori što da napravite. Nema emocije, nema filozofije. Ili poštuješ – ili platiš kaznu.

Simbol je druga priča. On je emotivan, slojevit i često – izvor problema. Golubica nije samo ptica, nego mir. Zastava nije tkanina, nego identitet. Prsten nije metal, nego poruka: „Zauzeto. Ne prilazi.“

Drugim riječima: znak vam govori što da radite, simbol vam govori što da osjećate.

I tu stvari postaju zanimljive. I skliske.

Jezik: najveći sustav znakova koji stalno krivo koristimo

Jezik je skup dogovorenih znakova. Riječ „stol“ nema ništa stolasto u sebi, ali svi znamo na što mislimo. Dogovor je čudo.

Problem nastaje kad zaboravimo da riječi nisu stvari, nego samo oznake. I tada se ljudi počnu svađati – ne zato što se ne slažu, nego zato što pod istim riječima zamišljaju različite stvari.

Netko kaže: – „To je profesionalno.“

Jedan misli: ozbiljno, precizno, odgovorno. Drugi čuje: hladno, ukočeno, bez emocije.

Znak je isti. Značenje nije. I rasprava je spremna.

Govor tijela: iskreniji od riječi (nažalost)

Ljudi mogu lagati riječima. Tijelo je loš glumac.

Kažete: – „Ma sve je u redu.“

Ali stojite prekriženih ruku, bez pogleda, s uzdahom koji traje kao loš brak. Poruka je jasna: nije u redu, ali nemam snage za objašnjavanje.

Ton glasa, brzina govora, pogled, udaljenost, držanje tijela – sve to govori prije riječi i često glasnije od njih. Zato češće vjerujemo kako je nešto rečeno nego što je rečeno.

I zato znamo da se trebamo zabrinuti kad netko kaže: „Bez brige.“

Kad isti znak znači suprotno

Evo dijela gdje nastaju nesporazumi – i putovanja koja završe neugodno.

Podignuti palac kod nas znači „super“. Negdje drugdje znači – uvreda.

Kimanje glavom znači „da“. Osim tamo gdje znači „ne“.

Zato međunarodna komunikacija nije samo poznavanje jezika, nego i čitanje lokalnih znakova. U suprotnom, vi mislite da ste pristojni, a oni misle da ste bezobrazni. Svi zbunjeni. Nitko sretan.

Simboli: zašto se ljudi svađaju oko komada tkanine

Simboli su emocionalni eksploziv.

Zastave, grbovi, vjerski znakovi, dresovi, logotipi – sve su to simboli koji u ljudima bude osjećaj pripadnosti. Ili bijesa. Ponekad oboje istovremeno.

Simboli su opasni jer nisu racionalni, nisu jednoznačni i jer diraju identitet. Netko vidi policijsku uniformu i osjeća sigurnost. Netko vidi isto – i osjeća strah.

I oboje su u pravu. Jer simbol nikad ne dolazi sam. Uvijek dolazi s iskustvom.

Emoji: hijeroglifi 21. stoljeća

Ako mislite da su emoji dječji, probajte poslati poruku bez njih.

„Vidimo se kasnije.“ Neutralno. Možda hladno.

„Vidimo se kasnije 🙂“ Toplo. Ljudski. Normalno.

Emoji nisu ukras. Oni su mimika i ton glasa digitalnog doba. Ali i tu vrijedi pravilo: isti znak, različita tumačenja.

Palac gore je savršen primjer. Stariji ga šalju iskreno. Mlađi ga često čitaju kao: „Ok. Nemam volje dalje.“

Jedan znak. Dva svijeta.

Zašto je sve ovo važno?

Zato što komunikacija rijetko puca na riječima. Puca na tumačenjima.

Ako ne razumijete znakove i simbole, šaljete krive poruke, čitate pogrešne namjere i pitate se zašto vas ljudi stalno „krivo shvaćaju“.

A kad ih razumijete, jasniji ste, sigurniji, uvjerljiviji. Manje se objašnjavate. I – što je najvažnije – više slušate, a manje pretpostavljate.

Komunikacija nije samo ono što ste rekli. Nego kako ste stajali. Što ste poslali u poruci. Što niste rekli. I koji ste simbol dotaknuli.

Znakovi i simboli su stalno oko nas. Ne možemo ih isključiti. Ali ih možemo naučiti čitati.

A tko bolje čita – rjeđe se svađa, jasnije govori i lakše razumije ljude.

I to je, u konačnici, cijela poanta komunikacije.